Felix Falzari: Istarske novele i druge pripovijetke (Pula, Knjižnica “Nova Istra”, 2026.)

Pulski nakladnik Istarski ogranak Društva hrvatskih književnika u rujnu ove godine u Knjižnici „Nova Istra” (sv. 122. u nizu Proza) objavio je knjigu Felixa Falzarija  „Istarske novele i druge pripovijetke” (izvornik: „Istrianische Novellen und andere Erzählungen”; Linz, Wien i Leipzig 1903.).

Knjigu je s njemačkoga preveo Milan Soklić. Urednik knjige je Boris Domagoj Biletić, a kao pogovor objavljen je (skraćeni) tekstTatjane Arambašin Slišković o Felixu Falzariju iz 1972. godine. Bilješku o piscu napisao je Bruno Dobrić; grafički urednik je David Ivić.

Radnja većine pripovijedaka iz ove zbirke zbiva se u malim mjestima u Istri. Falzari opisuje život običnih „malih ljudi“ različitih narodnosti – siromašnih hrvatskih seljaka i ribara, talijanskih obrtnika i zemljoposjednika, austrijskih vojnika u pulskoj tvrđavi Verudela, mornaričkih časnika koji iz Pule na ratnim brodovima plove po dalekim oceanima i dr.

O piscu:

Mornarički časnik i književnik Felix Falzari (Venecija, 23. ožujka 1859. – Tulln, pokraj Beča, 21. rujna 1912.) potječe iz obitelji policijskog službenika. Nakon školovanja u nižoj realki, postaje gojenac Mornaričke akademije u Rijeci. Po svršetku školovanja 1876. godine, stupio je u carsku i kraljevsku Ratnu mornaricu (K.u.k. Kriegsmarine) kao mornarički kadet 2. razreda. Do 1893. služio je na ratnim  brodovima – Adria, Donau, Custoza, Habsburg, Lissa i Tegetthoff – te u pulskome Hidrografskom zavodu i u Pomorskom arsenalu.

Od 1884. do 1886. u činu zastavnika bojnoga broda (koji mu je dodijeljen 1879.) sudjelovao je u putovanju oko svijeta na korveti Saida. Isplovili su iz Pule 2. listopada 1884., a vratili se 5. veljače 1886.

Od 1885. do 1906. Falzari je služio u različitim mornaričkim ustanovama u Puli i Vodnjanu: Vojnom lučkom zapovjedništvu (1885. – 1886.), Mornaričkoj bolnici u Vodnjanu (1891.; zapovjednik je sanitetske službe), Pomorskom arsenalu (1892.),  Hidrografskom zavodu (1893. u Zvjezdarnici; 1900. – 1902. u Spremištu karata), Mornaričkoj bolnici u Puli (1893. – 1895., 1896. – 1898.; bio je zapovjednik sanitetske službe, 1893. – 1895. i 1899. – 1900.), Mornaričkom arhivu (1895. – 1896.) i Mornaričkom zatvoru – kao zapovjednik zatvora od 1902. do umirovljenja 1906. Godine 1891. promaknut je u čin poručnika bojnoga broda, a 1902. u kapetana korvete.

Nakon službe u c. i kr. Mornarici, koja je trajala 30 godina i 8 mjeseci (od toga 20 godina u Puli, gdje je koncem 19. i početkom 20. stoljeća živio na Palacinima / Palazzine), u prosincu 1906. umirovljen je zbog invalidnosti. Preselio se u Beč i potpuno posvetio književnome radu, a 1907. godine dodijeljen mu je počasni čin kapetana fregate u miru.U bečkom Burgtheatru godine 1909. praizvedena je njegova komedija jednočinka Der marmorne Löwenkopf („Mramorna lavlja glava“).

Već iduće, 1910. seli se u Graz, a od studenoga 1911. kratko se liječi u psihijatrijskoj klinici u Feldhofu pokraj Graza. Godine 1912. seli se u Tulln, gdje umire 21. rujna.

Falzari kao zastavnik bojnoga broda 1884. godine.

B. Dobrić

Scroll to Top