Prvi mornarički hidroavion c. i kr. Mornarice konstruiran je u Puli; prvi uspješan let imao je 27. rujna 1912. Pokusni pilot bio je poručnik bojnog broda Viktor Klobučar
Austrougarsko mornaričko zrakoplovstvo
Josip Vretenar, dipl. ing., Društvo „Viribus unitis“, Pula – josko.vretenar@gmail.com
U veljači 1910. Ministarstvo rata, Mornarički odjel, donosi odluku o osnivanju Mornaričke zrakoplovne postaje Pula te gradnji vlastite letjelice i u tu svrhu odobrava 20.000 kruna (kopnena vojska tek krajem iste godine raspisuje neuspjeli natječaj za kupnju triju zrakoplova). Ta je odluka donesena na inicijativu tadašnjeg zapovjednika mornarice admirala Rudolfa grofa Montecuccolija, povukla za sobom niz radnji – angažiranje dip ing. Josefa Mickla za vođu tima od osam majstora za konstruiranje i izradu novog zrakoplova, poručnika b. b. Viktora Klobučara, prvog zapovjednika zrakoplovne postaje, za oformljenje letačke ekipe te za izbor i izgradnju novih objekata buduće zrakoplovne baze. Avioni su prvenstveno trebali preuzeti zadatke balona u izviđanju za potrebe mornarice. Tehnička ekipa odmah je prionula poslu te u prostorijama pomorskog arsenala u zgradi direkcije topništva (na prvom katu nalazio se pomorski muzej) počela s konstrukcijom zrakoplova. Istovremeno mornarica je zakupila odgovarajući teren na valturskom polju i odmah započela s izgradnjom hangara u kojem je nastavila s radom tehnička ekipa preselivši se iz Arsenala. Tako je nakon niza preinaka i dorada avion 29. srpnja 1911. prvi put uspješno poletio s poljane na valturskom polju. Avion je bio dugačak 8,6 m, raspona krila 11 m, težine 400/530 kg, s mjestom za jednu osobu – pilota, poganjao ga je motor snage 35 KS, što je za današnje pojmove gotovo nevjerojatno.
U međuvremenu i hidroavion doživljava snažan razvoj – 28. ožujka 1910. Francuz Fabre uspijeva poletjeti i ponovno sletjeti na površinu jezera Berren. Sutradan je ponovio let i povećao ga za 6 kilometara. U Rusiji Ognjeslav Gaj Kostović 1911. na hidroavion uvodi trup u obliku čamca. To rješenje, za ono vrijeme puno prikladnije od dotadašnjih plovaka montiranih ispod aviona, odmah prihvaća većina konstruktora mornaričkih hidroaviona. Sve te novosti navele su zapovjedništvo mornarice da preusmjeri gradnju aviona iz kopnenog tipa u hidroavion.
Hidroplanska postaja Pula
U prosincu 1911. kupuju otok Svetu Katarinu (za 26.450 kruna) i odmah započinju s radovima na izgradnji buduće zrakoplovne baze za hidroavione. Tehnička ekipa privremeno seli ponovno u pomorski arsenal, u skladište torpiljarki, a 23. veljače 1912. na otok Sveta Katarina u hangar koji je preseljen s valturskog polja. Do lipnja mjeseca 1912. na otoku postavljaju još dva hangara. Nastavljaju s daljnjim radom na konstrukciji prvoga mornaričkog hidroaviona koji je prvi uspješan let imao 27. rujna 1912. preletjevši udaljenost od oko 600 m na visini od 6 do 8 metara. U prosincu 1912. već ostvaruje let od otoka Sveta Katarina do otočja Brioni. Pokusni pilot bio je poručnik bojnog broda (Lschlt.) Viktor Klobučar koji je 19. rujna 1911. od bečke aero komisije dobio pilotsku dozvolu za upravljanje avionom. Avion nije zadovoljavao potrebne uvjete pa nije upotrebljavan u vojne svrhe, već je služio kao školski avion; rastavljen je 1914. godine. Golema korist od gradnje prvog aviona bila je iskustvo koje se steklo na području teorije aeronautike i hidronautike te dobiveno praktično iskustvo. Mornarica se odlučuje ubuduće kupovati uglavnom gotove avione poznatih proizvođača, a u pulskom Arsenalu osniva se konstrukcijski biro na čelu s dipl. ing. Josefom Micklom koji radi poboljšanja na postojećim avionima te usko surađuje s proizvođačima radi otklanjanja njihovih nedostataka i usavršavanja. Uvidjevši da treba više prostora za formiranje i organizaciju hidrobaze i za otvaranje letačke škole za hidroavione, mornarica 1912. kupuje ljetovalište Valbandon, zajedno s otokom Kosada (za 60.000 kruna). Dana 14. kolovoza 1912. diplomu pilota aviona dobiva i najuspješniji pilot mornaričkog zrakoplovstva u Prvome svjetskom ratu poručnik fregate Gottfriedf Banfield. Godine 1913. status vojnog pilota hidroaviona dobiva četrnaest pilota aviona. Iste godine počinje s radom nova škola za pilote hidroaviona, prva takva na svijetu. Naime, obuka za upravljanjem hidroavionom bila je složenija od postojeće obuke za „kopnene” avione pa je to uvjetovalo otvaranje nove škole. Teoretska nastava održavala se u Valbandonu, a praktična obuka iz letenja na otoku Kozadi.
Tablica 1. Prvi piloti Mornaričkog zrakoplovstva (Lschlt. = poručnik bojnog broda; Frglt : = poručnik fregate):
| Ime i prezime | Čin | U avijaciji od | Pilot od | Vojni pilot od |
| Viktor v. Klobučar | Lschlt. | 1910. | 19. 9. 1911. | 22. 3. 1913. |
| Heinrich Huss | Frglt. | 1910. | 19. 9. 1911. | 2.11. 1913. |
| Božidar Mažuranić | Lschlt. | 1910. | 1912. | 1913. |
| Hugo Ockermüller | Lschlt. | 1912. | 14. 8. 1912. | 15. 2. 1913. |
| Wenzel Wosecek | Lschlt. | 1912. | 14. 8. 1912. | 15. 2. 1913. |
| Gottfried Banfield | Frglt. | 1912. | 14. 8. 1912. | 15. 2. 1913. |
| Franz Mikuleczky | Lschlt. | 1913. | 31. 10. 1913. | |
| Gustav Klasing | Lschlt. | 1913. | 31. 10. 1913. | |
| Hugo v. Wiktorin | Lschlt. | 1913. | 31. 10. 1913. | |
| Karl Cerri | Frglt. | 1913. | 31. 10. 1913. | |
| Konstantin Maglić | Frglt. | 1913. | 31. 10. 1913. | |
| Glauko Prebanda | Frglt. | 1913. | 31. 10. 1913. | |
| Otto Ritter Fiala v. Fernbrugg | Frglt. | 1913. | 31. 10. 1913. | |
| Alois Kaindl | Frglt. | 1913. | 31. 10. 1913. | |
| Heinrich Fontaine v. Felsenbrunn | Frglt. | 1913. | 31. 10. 1913. |
(popis sastavio Josip Vretenar)
Zrakoplovstvo doživljava nagli razvoj, postojeći resursi postaju premaleni tako 1914. niče nova zgrada zapovjedništva mornaričkog zrakoplovstva na Monumentima (1918. sagrađena je i druga, veća zgrada). Zrakoplovnoj bazi dodijeljen je brod SMS Mars (ex Tegetthoff) i torpiljarka T 14.
Prvi svjetski rat
Krajem srpnja 1914. u očekivanju početka Prvoga svjetskog rata u Kumboru, Boka kotorska, ustrojava se nova zrakoplovna postaja koju sačinjavaju tri pilota (zapovjednik Wosaček te Banfield i Maglič), tri aviona, tri prateća broda te pomoćno osoblje. U studenome 1914. osniva se zrakoplovna postaja Šibenik. U lipnju 1915. nakon ulaska Italije u rat, osniva se zrakoplovna postaja Trst. Za zapovjednika je postavljen poručnik bojnog broda (Lschlt.) Gottfried Banfield koji zapovjedništvo u Boki kotorskoj prepušta poručnik bojnog broda (Lschlt.) Dimitrije Konjoviću. Nakon dominacije austrougarskog zrakoplovstva 1915. i 1916., talijansko zrakoplovstvo doživljava nagli rast, sve su češći napadi talijanskih zrakoplova na Trst, Pulu, Rijeku… Nameće se potreba gradnje novih tipova aviona, prije svega lovaca za zaštitu od sve učestalijih talijanskih napada tako da se zrakoplovstvo polako usmjerava na izviđačke i obrambene zadatke. Kako je rat odmicao, tako je nesrazmjer rastao u korist talijanske avijacije. Na kraju rata Talijani su imali tri-četiri puta više hidroaviona.
Reorganizacija mornaričkog zrakoplovstva
U veljači 1916. otvara se nova zrakoplovna postaja na Puntiželi, a dotadašnja postaja na otoku Sv. Katarini postaje zrakoplovni arsenal. Rastom broja aviona, pilota i pratećeg kadra otvaraju se nove zrakoplovne postaje, a u kolovozu 1916. dolazi do reorganizacije mornaričkog zrakoplovstva.
Tablica 2. Organizacija mornaričkog zrakoplovstva 1916. (Lschlt. = poručnik bojnog broda; KorvKpt. = kapetan korvete):
| Postaja | Zapovjednik | Punkt |
| Pula – Puntižela | Lschlt. Jakob Sturn | Rijeka M. Lošinj Valbandon Valtura |
| Trst | Lschlt. Gottfried Banfield | Grado |
| Poreč | Lschlt. Stjepan Drakulić | Poreč |
| Šibenik | Lschlt. Alfred v. Minarelli | Rogoznica Korčula Lastovo |
| Boka Kotorska | Lschlt. Dmitrije Konjović | Drač |
| Pula | Lschlt. Franz Mikuleczky | Monumenti – komanda |
| Pula | KorvKpt. Rudolf v. Forster | St. Katarina – arsenal |
| Pula | Lschlt. Heinrich v. Fontaine | Kozada – škola |
U kolovozu 1916. u Pulu i Boku stižu njemački kopneni lovački avioni Foker E III, a već sljedeći mjesec djeluju kao zasebna jedinica s bazom u Valbandonu i Boki. Te jedinice formirane su za zaštitu od talijanskih zračnih napada na njemačku podmorničku sredozemnu flotu stacioniranu u Puli i Boki kotorskoj. Dana 26. rujna 1917. otvara se zrakoplovna postaja na valturskom polju koje je otprije u funkciji za potrebe zrakoplovstva. U listopadu iste godine stižu i lovački avioni Phonix DI.
Tablica 3. Zapovjednici c. i kr. Mornaričkog zrakoplovstva (Lschlt. = poručnik bojnog broda; Lschkpt. = kapetan bojnog broda):
| Ime i prezime | Čin | Zapovjednik od | Zapovjednik do |
| Viktor Klobučar Rukavina de Bunic | Lschlt. | jesen 1911 | 22. 6. 1914. |
| Franz Mikuleczky | Lschlt. | 23. 6. 1914. | 3. 9. 1914. |
| Wenzel Wosecek | Lschlt. | 4. 9. 1914. | 27. 5. 1915. |
| Hugo Ockermüller | Lschlt. | 28. 5. 1915. | 23. 11. 1915. |
| Franz Mikuleczky | Lschlt. | 24. 11. 1915. | 31. 7. 1917. |
| Borivoj Radon | Lschkpt. | 1. 8. 1917. | 27. 3. 1918. |
| Alfons Wünschek | Lschkpt. | 28. 3. 1918. | kraj rata |
Završetak rata
Do kraja Prvoga svjetskog rata mornarička avijacija nabavila je oko 570 aviona. U ratnim sukobima izgubljena je 71 letjelica, u nesrećama je izgubljena 151 letjelica, rashodovano ih je 80. Od ostalih 266, 102 su bile neispravne, a 164 ih je bilo u službi. U pulskome pomorskom arsenalu do kraja 1914. sagrađeno je 12 aviona, uglavnom namijenjenih školovanju, te dva prototipa.
U ratu je poginuo 101 član mornaričkog zrakoplovstva, od toga 32 pilota.
Za ratnih godina (1914.–1918.), zrakoplovstvo je doživjelo pravu ekspanziju, povećalo se za više od deset puta i u broju zrakoplova i u ljudstvu. Sam je avion prošao nevjerojatan razvoj u svim svojim tehničkim svojstvima te nakon rata zaživio u komercijalnoj upotrebi – prijevoz putnika, pošte, tereta.
Grad Pula
Grad Pula kao glavna ratna luka austrougarske mornarice bio je učestala meta napada talijanskoga zrakoplovstva. Grad je napadnut 41 puta. Kako je rat odmicao, napadi su postajali češći i razorniji. Početkom rata tvrđavno zapovjedništvo traži od građana da poduzmu odgovarajuće mjere zaštite, gašenje rasvjete, pražnjenje tavana, sklanjanje u podrumske prostorije. Nakon toga pojedini stambeni objekti određuju se kao skloništa (neko je vrijeme i podrum vile Trap služio kao sklonište). Na kraju tvrđavni komesar traži slobodne radnike za izgradnju javnih skloništa. Budući da nije bilo dovoljnog odaziva, apelira na stanovnike Pule da se dobrovoljno u slobodno vrijeme odazovu proglasu i makar nekoliko sati rade na izgradnji javnih skloništa.
Uspjehu austrougarske mornarice uvelike je pridonijelo izvrsno organizirano i aktivno mornaričko zrakoplovstvo. Mornaričke snage su do sredine 1916. potopile deset puta više francuskih i talijanskih brodova u odnosu na vlastite gubitke. Uz to su od početka do kraja rata uspješno parirali tri-četiri puta snažnijoj talijanskoj mornarici i time održavali plovne putove kojima je tekla opskrba vojske na Sočkom i Solunskom frontu. Dokazali su kako nije dovoljno imati nadmoć u tehničkoj opremi, već je presudno kako se ta oprema koristi.
Dodatak: konstruktor prvog zrakoplova i značajni piloti:
Dipl. ing. Josef Mickl, konstruktor prvog zrakoplova, jedan od pionira hidroavijacije. Nakon rada na prvom avionu, nastavio je s projektiranjem vojnih hidroaviona, uglavnom prototipova i školskih zrakoplova. Surađuje s tvrtkama Loner, UFAG, Albatros, Oeffag i Phonix. Vodi projektni biro osnovan 1917. Kratko rečeno, bio je glavni konstruktor i savjetnik na terenu za sve tvrtke, proizvođače aviona za mornaričko zrakoplovstvo. Nakon rata (1919.) zapošljava se u Austro Daimlersu. Godine 1922. na poziv Dimitrija Konjovića aktivira se u mornaričkom zrakoplovstvu SHS-a, na mjestu glavnog inženjera. Godine 1923. zapošljava se u novoosnovanom poduzeću Ikarus iz Novog Sada na mjestu tehničkog direktora i glavnog projektanta hidroaviona. Godine 1924. projektirao je školske zrakoplove Ikarus ŠMI i Ikarus ŠMII (školski Mickl), nadasve hvaljene i priznate zrakoplove korištene do Drugoga svjetskog rata. Do 1930. pod njegovim nadzorom proizvedeno je 150 aviona. Godine 1931. zapošljava se u Poršeovu projektnom birou u Stuttgartu. Projektira spektakularni trkaći automobil auto union -T80. Bavi se alternativnim izvorima energije – vjetar. Umirovljen je 1950.
Viktor Klobučar napušta avijaciju u jesen 1913. nakon ozljeda zadobivenih pri padu aviona. Neko vrijeme provodi u MTK-u i nakon toga se ukrcava na krstaricu Kaiser Elizabeth. Početak rata dočekuje u misiji u Kini – Tsingtau gdje ga je s cijelom posadom zarobila japanska vojska. Rat provodi u Japanu kao zarobljenik. Godine 1919. vraća se iz zarobljeništva. Od 1920. karijeru nastavlja u mornarici Kraljevine SHS.
Gottfried v. Banfield, najuspješniji pilot mornaričkog zrakoplovstva. Ostvario je 9 potvrđenih i 11 nepotvrđenih zračnih pobjeda (rekord je 21 zračna pobjeda). Pilot od samih početaka mornaričkog zrakoplovstva do njezina kraja. Uz pregršt vojnih odlikovanja (križ Marije Terezije), dobio je zlatnu medalju grada Rijeke te plaketu grada Trsta. Sugrađani su ga obožavali i slavili, bio je njihov heroj, njihova zvijezda.
Dimitrije Konjović pristupa zrakoplovstvu prije početka rata. Zapovjednik postaje u Boki kotorskoj. Za viteško držanje on i Zelezny dobivaju od francuske vlade orden Legije časti. Naime, nakon potapanja francuske podmornice Fondault 15. rujna 1916., spuštaju svoje zrakoplove i spašavaju neprijatelje – dva časnika i 27 članova posade, pomorce koji su doživjeli brodolom i prijeti im utapanje. Krajem rata u ime hrvatskog vijeća preuzima dio austrougarske flote koja je bila stacionirana u Boki kotorskoj. Nakon rata postaje zapovjednik mornaričkog zrakoplovstva SHS. Umirovljen je 1923. godine. Osniva poduzeće Ikarus u Novom Sadu.
Slika 1 Nova hidroplanska postaja Sveta Katarina. Otok je od 1912. do 1918. nasipavan i proširivan tako da mu je površina udvostručena. Godine 1918. mostom je povezan s kopnom.
Slika 2. Gottfried v. Banfield,
Slika 3. Poručnik b. b. Božidar Mažuranić (unuk bana i pjesnika Ivana Mažuranića) u uniformi mornaričkog pilota u Puli 1912. g. (zbirka Darka Mažuranića, Zagreb)
Slika 4. Otočić Sveta Katarina 1917. g.; crtež V. Bačića
Slika 5. Razglednica donosi reprodukciju slike A. Kirchera koja prikazuje hidroplan c. i kr. Mornarice
Slika 6. Hidroplan L 40premi
