Na ovoj staroj fotografiji vide se sljedeće zgrade i drugi objekti (počevši od onih u prvome planu): Maksimilijanov park okružen palazzinama (stambenim zgradama za časnike c. i kr. Mornarice), vojarna Franjo Josip I., Strojarska škola i Mornaričko vježbalište (Marine Exerzierplatz), Mornarička pučka škola, Hidrografski zavod (na vrhu Monte Zara), (desno je Patinaggio), Mornarički kasino i kazalište (Politeama Ciscutti), Palača nadvojvode Stjepana (nasuprot Mornaričkom kasinu – uništena krajem Drugog svj. rata), Giardini, Gradska tržnica, Regio Istituto Tecnico “Leonardo Da Vinci” („Žuta škola“), Pokrajinski djevojački Licej (Liceo femminile provinciale), Gradska bolnica i (pored nje) tvrđava Sv. Mihovila, Medulinska cesta i dr.
Digitalnu inačicu ove fotografije darovao je 2008. g. predsjedniku Društva „Viribus unitis“ (B. Dobriću) ukrajinski mornarički historičar Leonid Kirilaš.
Autor ovih redaka i manji broj članova Društva „Viribus unitis“ upoznali su L. Kirilaša krajem listopada 2008., kada je on doputovao u Pulu da bi 30. listopada prisustvovao obilježavanju 90. obljetnice završetka Prvog svj. rata u organizaciji našeg Društva i Austrijskog saveza mornaričkih udruga (Österreichische Marineverband) iz Beča. O tome je Kirilaš izvijestio u najvećem ukrajinskom dnevniku Glas Ukrajine (kod nas je o tome kratko izvijestio samo pulski dnevnik Glas Istre):
„Dana 30. listopada 2008. u hrvatskom gradu Puli okupili su se istraživači povijesti austrougarske flote (c. i kr. Mornarice – op. B.D.). Došli su iz zemalja koje su nekada bile dio Habsburškog Carstva – Austrije, Slovenije, Hrvatske, Češke, Mađarske i Ukrajine (autor ovih redaka / L. Kirilaš/). Razlog ovog okupljanja u bivšoj glavnoj bazi carske flote je 90. obljetnica završetka Prvog svjetskog rata i raspuštanja austrougarske flote. A ujedno i još jedna tragedija od prije 90 godina… (potonuće broda „Viribus unitis“ … Na skupu u Puli, povjesničari iz različitih zemalja razmijenit će iskustva, odati počast mornarima zastavnog broda “Viribus Unitis” i položiti vijence na mjesto njegova potonuća. Danas se narodi Europe ujedinjuju za zajedničku budućnost i shvaćaju vrijednost drevnoga gesla – “Viribus Unitis” (“Ujedinjenim snagama”).“ (Glas Ukrajine, 1. studenog 2008. članakL.Kirilaša; https://www.golos.com.ua/article/180962
U tom članku Kirilaš spominje i da je „udio Ukrajinaca u austro-ugarskoj floti bio samo 0,8 posto osoblja. Prema različitim procjenama, tijekom Prvog svjetskog rata u carskoj floti bilo ih je od tisuću do dvije tisuće. Danas autor ovih redaka zna imena samo nekoliko naših sunarodnjaka.“ Među tim imenima on ističe dr. Okuniewskog.
Nakon tog susreta u Puli Kirilaš je darovao predsjedniku Društva „Viribus unitis“ (autoru ovih redaka) pedesetak digitalnih inačica starih fotografija glavne ratne luke Pule i c. i kr. Mornarice, među kojima je desetak posebno vrijednih snimaka Pule snimljenih iz hidroplana nakon 1913. g. (vjerojatno tijekom rata). Jednu od tih fotografija objavljujemo u spomen na ovog marljivog ukrajinskog mornaričkog historičara, suradnika Društva „Viribus unitis“.
LeonidaKirilaša umro je 2021. godine, u svojoj 66. godini.
Prenosimo in memoriam Leonidu Kirilašu objavljen u travnju 2021. na mrežnim stranicama „Chytomo (Čitajmo) – Kultura čitanja i umjetnost izdavanja knjiga“ (ukrajinskog neovisnog medija za suvremenu književnost, izdavaštvo knjiga i kulturu čitanja):
Iz toga teksta saznajemo da je Kirilaš bio jedan od prvih ukrajinskih intelektualaca koji je postao svjestan potrebe istraživanja ukrajinske (vojno)pomorske povijesti, koja do tada nije postojala (a prema uvjerenju današnjih ruskih vlastodržaca – i njihovom pokušaju uvjeravanja svjetske javnosti – ona nikada nije postojala, što dodatno pojašnjava Kirilaševu dalekovidnost pri dokazivanju /na temelju povijesnih istraživanja/ da su Ukrajinci pomorska nacija):
„Dana 29. travnja 2021. u dobi od 66 godina preminuo je Leonid Ilkovich Kirilaš (Кирилаш), pomorski pisac, publicist, historiograf, istraživač pomorske povijesti Ukrajine, umirovljeni vojni odvjetnik (pukovnik pravosuđa) i član žirija i suradnik za nagrade za pomorsku prozu natjecanja Matelot.
Leonid Kirilaš, vojni odvjetnik, nakon otpusta iz Pacifičke flote (ruske – op. B.D.) postao je pisac, publicist i povjesničar. Proglašenje neovisnosti Ukrajine probudilo je u njemu želju za nacionalnom pomorskom poviješću, koja tada još nije službeno postojala. Nakon dugih pretraga u raznim arhivskim ustanovama postao je jedan od prvih priznatih pomorskih povjesničara i istraživača pomorskih arhiva u europskim zemljama. Radio je o vlastitom trošku, od mirovine. Objavio je niz publikacija važnih za povijest ukrajinske flote u novinama “Flot Ukrainy”, “Narodna armija” i u časopisu “Morska Derzavna” (Pomorska država).
„Smrt Leonida Kirilaša je težak gubitak za našu pomorsko-historičarsku zajednicu, jer je preminula osoba koja je bila gotovo jedina koja je posjedovala izvornu i arhivsku bazu službe naših sunarodnjaka (Ukrajinaca – op. B.D.) u mornaricama europskih zemalja i njihovog sudjelovanja u pomorskim bitkama tijekom proteklih stoljeća. Upravo je on zaslužan za dokazivanje istine da su Ukrajinci drevni pomorski narod. Njegova posebna zasluga je proučavanje i objavljivanje službe i postignuća Ukrajinaca u flotama Austro-Ugarskog Carstva, što je do sada bilo prešućivano.”, napominje organizacijski odbor natječaja Matelot.
Nakon opsežnog rada u bečkom Ratnom arhivu, L. Kirilaš objavio je i biografiju prvog admirala Galicije, Jaroslava Okuniewskog, otkrivši svijetu njegov doprinos razvoju pomorske medicine. Dr. Jaroslav Okuniewsky (1860.-1929.) uoči Prvog svjetskog rata u Puli je imenovan šefom sanitarne službe carske flote, a 1914. dodijeljen mu je čin generalnog stožernog liječnika c. i kr. Mornarice (u rangu kontraadmirala). Bio je ravnatelj pulske c. i kr. Mornaričke bolnice).
(Članak L. Kirilaša o dr. Jaroslav Okuniewsky dostupan je na adresi: https://chytomo.com/iaroslav-okunevskyj-na-svitovomu-iarmarku-marnoslavstva/)
Leonid Kirilaš je tijekom cijelog života bio neumoran historičar-dokumentarist, uvijek vedar i pun kreativne energije. Mnoge njegove ideje ostat će neostvarene, ali njegov rad nastavit će mladi povjesničari flote <ukrajinske – op. B.D.). Ime Leonida Kirilaša zauvijek je upisano u povijest ukrajinske flote. Njegov nesebičan rad primjer je koji moderni pomorski historičari i publicisti trebaju slijediti“, prisjećaju se historičara i pisca članovi žirija natječaja Matelot.
Žiri natjecanja u pomorskoj prozi “Matelot”, čiji je stalni član bio Leonid Ilkovich, i uredništvo web stranice Chitomo, čiji je bio autor, izražavaju sućut obitelji i prijateljima.“
„O autoru: Leonid Kirilaš (Леонід Кирилаш) rođen je 1955. u selu Lantsevo, Zaporiška oblast. Završio je Pomorsku školu u Hersonu nazvanu po P. Schmidtu, radio je na brodovima duge plovidbe na Dalekom istoku (Vladivostok). Diplomirao je na Državnom sveučilištu u Kemerovu. Godine 1986. vratio se u Ukrajinu, služi u tužiteljstvu. Viši pomoćnik tužitelja Zaporiške oblasti, viši savjetnik za pravosuđe. Član Nacionalnog sindikata novinara Ukrajine. Cjeloživotna strast – more i povijest (ukrajinske – op. B.D.) flote.
Proglašenje neovisnosti Ukrajine probudilo je u njemu želju za nacionalnom pomorskom poviješću, koja tada još nije službeno postojala. Nakon dugih pretraga u europskim arhivima postao je jedan od prvih priznatih ukrajinskih mornaričkih historičara. Istraživao je i pisao o povijesti ukrajinske Mornarice i Ukrajinaca u carskoj i kraljevskoj (austrougarsakoj) Mornarici (o vlastitom trošku, od mirovine). Objavio je niz publikacija važnih za povijest ukrajinske flote u novinama “Flot Ukrainy”, “Narodna armija” i u časopisu “Morska Derzavna”.
Bio je redoviti član žirija i suradnik za nagrade za pomorsku prozu i povijesne nagrade, poput „Matelota“.“
FOTO: Leonid Kirilaš (Кирилаш) (1955 – 2021), umirovljeni mornarički časnik i ukrajinski mornarički historičar.