Pronalazak sidra utemeljenja (ankeri) čeličnih užadi (sajli)
150 metarskog nosača antene „Grossradio Pola“
Područje na kojem se nalazila radio stanica „Grossradio Pola“ može se podijeliti u dva dijela:
– veliko polje uz cestu za Premanturu (prema jugu) koje starije generacije Puležana nazivaju Ippodromo/Hipodrom (to je bio polivalentni poligon, jer je bio hipodrom i motodrom na kojem su se održavale utrke motorkotača) i, u nastavku
– blagu padinu danas obraslu stablima i gustim žbunjem koju starije generacije zovu Corgnal/Drenovica.
Prvi korak: za navedenu temu zainteresirao me je članak objavljen u Glasu Istre 10. IV. 2022. (autor P. Gregorović, sugovornici E. Mileta i E. Cvek) koji je bio popraćen velikom fotografijom u boji snimljenom iz zraka, na kojoj se vidjelo impozantno postrojenje Grossradio Pola, koje me se veoma dojmilo.
Drugi korak: tehnička podloga u vidu nacrta s dimenzijama i nizom korisnih detalja koje mi je poslao predsjednik Društva „Viribus unitis“ B. Dobrić. Izdvajam dvije dimenzije koje su me osupnule: visina rešetkaste konstrukcije glavnog nosača antene od 150 metara i promjer kruga obuhvata zemaljskog sustava od 790 metara. Na obodu tog divovskog kruga bili su tzv. drveni jarboli visine 5-16 metara, svaki sa svojom antenskom žicom. U tlu, ukopan u zemlju je prvi krug uzemljenja promjera 160 m, a drugi s vrlo gusto postavljenim uzemljivačima ide zrakasto do vanjskoga kruga promjera 500 metara. To su divovske dimenzije. Glavni (središnji, noseći) rešetkasti stup bio je viši od kipa slobode u New Yorku (s cijelim postoljem), kupole Sv. Petra u Rimu, čak i od Keopsove piramide u Egiptu. Sve se to događalo u godinama kada su se Nikola Tesla i Guglielmo Marconi sporili oko prava na patente za bežičnu telegrafiju.
Treći korak: saznanja prethodnih istraživača glede tog postrojenja: od gospodina Joška Vretenara, velikog poznavatelja Mornaričkih starina Pule iz doba Habsburške Monarhije, saznao sam da su on i dr. sc. N. A. Sifferlinger iz Austrije neuspješno tragali za ankerima sajli koje su držale nosač antene.
Četvrti korak: analiziranje fotografija i nacrta polazeći od tehnički najvjerojatnije postavke da su stup držale sajle međusobno radijalno razmaknute pod kutem od 120 stupnjeva. Zaključio sam da treba pronaći tri mjesta ankeriranja. Na nacrtu je vidljivo da su po vertikali postojala tri zatezna čelična užeta, ali – važan detalj – sva tri su imala istu točku utemeljenja (isti anker)! Dakle, nije potrebno tražiti 3 x 3 = 9 mjesta utemeljenja, nego samo tri, i to oko na 96 metara radijalno udaljena od antenskog stupa. Još jedan važan polazni stav: objekti utemeljanja moraju biti poprilično veliki. Pretpostavio sam da bi to mogle biti rupe u zemlji zalivene betonom ili zatrpane velikim blokovima kamenja, s obzirom na moćne sile natezanja. Ukoliko bi ih netko pokušao maknuti, uništiti ili odstraniti, morao je uložiti silan trud, koristiti tešku mehanizaciju (rovokopače itd.) ili uništiti ih dinamitom. Logično je očekivati da svaki od dva navedena načina uništavanja dokaza ostavi neki još uvijek vidljivi trag.
Peti korak: Istraživanje na licu mjesta. Zahvaljujući susretljivosti ljubaznog čuvara poslovnog prostora tvrtke Hrvatski Telekom d.d. koji mi je dozvolio ulazak i kretanje na ograničenom, uskom, ulaznom području ograđenom žicom, pronašao sam zapadno mjesto (točku) utemeljenja užadi. To je neobično zdanje – građevinski objekt/oblika kvadra od (vjerojatno armiranog) betona, bez vidljivih vrata i bez prozora, približnih dimenzija 5 x 4 x 5 metara. Pokraj tog objekta u tlu je kameni blok dimenzija vidljive površine 0,5 x 0,5 m, s rupom u sredini promjera oko 0,2 m.
Uzimajući referencu od 120 stupnjeva radijalne zrake (s izvorom na poziciji mjesta utemeljenja antenskog stupa) prema istoku, odnosno isto toliko stupnjeva one prema jugu, pretpostavio sam da trebaju biti ostala dva objekta (ankera) utemeljenja. Popeo sam se na padinu iza poslovnog područja Hrvatskog Telekoma, pa nakon toga, uvijek držeći se padine, došao sam do bočnog ogradnog zida (između stabala ima puno gustog bodljikavog žbunja). No, našao sam dva tražena građevinska objekta (kvadra) od (vjerojatno armiranog) betona. Kraj istočnog objekta sam pronašao prekrasno očuvani anker (blok betona sa željeznom šinom) s tri zatezna elementa od sajli.
Da bih mogao upotpuniti istraživanje, Društvo „Viribus unitis“ – Pula je poslalo zamolbu Hrvatskom Telekomu d.d. da nam odobre razgledavanje njihovog poslovnog područja na Hipodromu iznutra kako bismo utvrdili da li još uvijek postoji neki vidljivi trag mjesta utemeljenja rešetkastog stupa nosača radio antene.
Namjera Društva „Viribus unitis“ je prikladnim postoljem i odgovarajućim natpisom obilježiti postojanje tog tehničkog čuda iz 1915. godine.
Dipl.ing. el. Livio Nefat Puležan
Master in International Business
Tajnik Društva „Viribus unitis“ – Pula
Pula-Pola, 10. X. 2024.
Dugogodišnji član Društva “Viribus unitis” dr. Peter Hasitschka iz Dürnkruta (Austrija)poslao nam je ovu fotografiju, uz koju navodi sljedeće:„S obzirom na brojne torpedne čamce i brda u pozadini možda je to snimljeno u Šibeniku (ili u Boki kotorskoj – op. B.D.). (Ukoliko netko prepozna mjesto molimo da nam to javi – op. B.D.)Vjerojatno je to […]
Livio Nefat, tajnik pulskog Društva „Viribus unitis“, opisuje kako je ovih dana pronašao sidro utemeljenja (anker) čeličnih užadi (sajli) 150 metarskog nosača antene „Grossradio Pola“ Područje na kojem se nalazila radio stanica „Grossradio Pola“ može se podijeliti u dva dijela: – veliko polje uz cestu za Premanturu (prema jugu) koje starije generacije Puležana nazivaju Ippodromo/Hipodrom
Snimku slike poslao je Wolfgang Hartinger, član Društva Viribus unitis, koji je tu sliku naručio radi objavljivanja na koricama knjige Dietera Winklera o Mornaričkoj akademiji u Rijeci (izdavač knjige je W. Hartinger, a knjiga će uskoro biti tiskana)
