4. rujna 2025., uz prisustvo predstavnika Grada Pule, djelatnika kulturnih ustanova, konzervatora, poduzetnika i novinara, te gostiju iz kulturnih ustanova Pirana i Bakra, Aquariuma Pula je svečano obilježio preseljenje pomorske zbirke „Gallerion” u prizemlje zgrade bivše “Arena trikotaže”, na adresi Riva 12. Direktorica Aquariuma dr. sc. Milena Mičić najavila je da je to otvorenje prvi korak u osnivanju budućeg Mornaričkog muzeja Pula.
Zbirka Gallerion, koju je Aquarium Pula u veljači 2023. godine otkupio od kolekcionara Sergia Gobba, dvije je godine bila smještena u dvama austrijskim fortifikacijskim objektima na Verudeli – najprije u prostorima utvrde Verudela, a 2024. u prostorima baterije San Giovanni. Kupnjom dijela bivše zgrade “Arena trikotaže”, 3. lipnja 2025. godine, omogućeno je da zbirka – koja pretežito sadrži makete ratnih brodova, također i staro naoružanje, uniforme i druge izložke koji su vezani za c. i kr. Mornaricu – bude predstavljena javnosti u većem i adekvatnijem prostoru.
Prostor bivše “Arena trikotaže” zatečen je u zapuštenom stanju, no uspješno je uređen. U cijelom prizemlju zamijenjene su električne instalacije i rasvjeta te su postavljeni klimatizacijski sustav i sanitarni čvorovi. Dr. sc. Mičić je najavila da je 2026. godine planirano preuređenje i otvorenje prvog i drugog kata na kojima će biti smještena ova zbirka.
Pored dr. sc. Mičić, o zbirci su govorili kustos Robert Bilić i predsjednik pulskog Društva „Viribus unitis“ dr. sc. Bruno Dobrić, a zamjenik gradonačelnika Pule Siniša Gordić pozdravio je prisutne i čestitao Aquariumu Pula.
U nastavku donosimo govor predsjednika Društva „Viribus unitis“ dr. sc. Bruna Dobrića:
„U ime pulskog Društva „Viribus unitis“ koje već 27 godina istražuje i putem knjiga, izložbi i znanstvenih skupova hrvatskoj i inozemnoj javnosti predstavlja baštinu carske i kraljevske (c. i kr.) Ratne mornarice u ovome gradu, s velikim zadovoljstvom prisustvujem otvaranju novoga sjedišta pomorske zbirke Gallerion u nekada (do 1918. godine) u svim pomorskim zemljama u svijetu poznatoj pulskoj luci.
Kao što je poznato, ova je luka od sredine 19. st. do 1918. godine bila glavna ratna luka Habsburške Monarhije, središnja ratna luka c. i kr. Mornarice, a usporedno s njezinim razvojem i ovaj se grad naglo razvijao. Sredinom 19. stoljeća gradić s oko 1000 stanovnika, Pula (Pola) je nakon izbora za glavnu ratnu luku rasla brzinom koja je nadmašivla većinu gradova Monarhije. Broj stanovnika narastao je od 1100 (1851. g.) na 25 390 (1880.) i 58 562 (1910.); dakle, u šezdeset godina taj je broj povećan šezdeset puta. Početkom 20. st. c. i kr. Mornarica je po snazi bila osma u svijetu, a Pula je postala jedna od najvećih pomorskih tvrđava na Sredozemlju i sjedište velikoga garnizona, sastavljenog pretežito od pripadnika mornarice i topništva (koje je bilo smješteno u brojnim utvrdama). Godine 1910. u gradu je bilo oko 16.000 vojnih osoba.
Nedaleko od ove zgrade u kojoj je smještena Zbirka Gallerion, u c. i kr. Pomorskom arsenalu – koji je svečano otvoren 1856. u nazočnosti cara Franje Josipa I. i carice Elizabete i do 1918. je bio jedan od najvećih i najbolje opremljenih pomorskih arsenala na Sredozemlju – djelovalo je i pulsko brodogradilište u kojemu do 1918. sagrađeno sedamdesetak ratnih brodova za austrijsku, poslije austrougarsku Ratnu mornaricu – od jedrenjaka preko parnih oklopnjača, bojnih brodova, krstarica, razarača i torpiljarki do podmornica i hidroplana. Stoga je ova novouređena zgrada na Rivi veoma prikladna za smještaj i predstavljanje javnosti ove zbirke, jer su brodovi – koji su na ovoj izložbi predstavljeni maketama – bili smješteni na sidrištu u pulskoj luci, neki od njih sagrađeni su u pulskome škveru, a iz pulske luke tijekom pola stoljeća oni su isplovljavali na više od stotinu putovanja po svim svjetskim morima, te su se vraćali u svoju matičnu luku.
Direktorica Aquariuma Pula dr. sc. Milena Mičić i njezina obitelj najavili su da planiraju da iduće godine ova zbirka preraste u Mornarički muzej koji će javnosti predstaviti bogatu – kod nas donedavno zaboravljenu – pomorsku, znanstveno-tehničku (prvenstveno brodograditeljsku) i kulturnu baštinu c. i kr. Mornarice i njezin značajan doprinos razvoju ovoga grada do 1918. godine. Spomenimo samo vrijednu kulturnu i pomorsku baštinu kojom se Pula i Hrvatska danas mogu ponositi – npr. graditeljsku baštinu (Mornarička crkva, Mornarički kasino, zgrade Zapovjedništva i Admiraliteta, Mornarička bolnica, vojarne, sustav fortifikacija, lukobran i lučka postrojenja), također i c. i kr. Mornaričko groblje i Mornaričku knjižnicu – uključujući i više tisuća popularnih pulskih razglednica koje su sačuvane na prostoru cijele bivše Monarhije.
Jedan Mornarički muzej već je djelovao u Puli od 1870-ih godina do kraja Prvog svj. rata, kao prvi pomorski muzej na Jadranu. Bio je to c. i kr. Mornarički muzej u Pomorskom arsenalu koji je javnosti predstavljao značajne događaje u povijesnom razvoju c. i kr. Mornarice – njezine bitke, izborene pobjede (prvenstveno pobjedu austrijske flote predvođene admiralom Tegetthoffom u Viškoj bitci 1866. godine), slavna putovanja njezinih brodova oko svijeta, znanstvena istraživanja brodovima Mornaarice, ratne brodove koji su izgrađeni u brodogradilištima u Puli, Trstu i Rijeci i drugo. Raspuštanjem Mornarice na kraju rata muzej je prestao djelovati, a nakon što je početkom studenog 1918. grad zaposjela talijanska vojska svi su izlošci opljačkani ili odneseni iz Pule u talijanske muzeje. Za vrijeme talijanske uprave u Puli uklanjalo se i odnosilo u Italiju sve što je bilo u vezi s c. i kr. Mornaricom. Kao i na ovoj izložbi, i u tom su muzeju bile izložene brojne makete brodova, slike, oružje i drugi izlošci.
Moderni razvoj Pule od sredine 19. stoljeća do 1918. neodvojiv je od naglog razvoja c. i kr. Mornarice u tom razdoblju. Za nju nije vezana samo izgradnja sustava utvrda, gatova, velikog lukobrana i lučkih postrojenja, gradnja ratnih brodova nego i razvoj komunalne infrastrukture (prvenstveno vodoopskrba), suzbijanje malarije, izgradnja prometne infrastrukture, uključujući i željezničku prugu koja je 1876. ratnu luku Pulu – a time i Istru – povezala s Bečom i s cijelom Monarhijom. Stoga očekujemo da će budući Mornarički muzej ujedno javnosti predstaviti razvoj ovoga grada od sredine 19. st. do 1918., čime će dijelom biti nadomješten nedostatak Gradskoga muzeja.
Primjereno višenacionalnomu karakteru Monarhije, jedna od osebujnosti Mornarice – koja je danas posebno aktualna – bio je njezin višenarodni sastav i tolerancija i međusobno uvažavanje među mornarima, časnicima i drugi pripadnicima Mornarice koji su dolazili iz svih dijelova Monarhije. Npr. 1912. godine posadu na ratnim brodovima sačinjavali su Hrvati (oko 32%), austrijski Nijemci) (21,4%), Mađari (13,6%), Talijani (18,2%) te pripadnici ostalih naroda Monarhije (Česi, Slovaci, Slovenci, Poljaci, Ukrajinci i dr.). Više od deset tisuća mornara, časnika i drugih pripadnika Mornarice i članova njihovih obitelji koji potječu iz desetak naroda okupljenih u sklopu bivše Monarhije, na pulskom c. i kr. Mornaričkom groblju počivaju jedni pored drugih, bez obzira na religijsku i nacionalnu pripadnost.
Nakon više desetljeća prešućivanja c. i kr. Mornarice i zasluga Habsburške Monarhije za razvoj moderne Pule (od završetka Prvog svj. rata do 1990-ih godina), treba podsjetiti da je to i „naša“ Mornarica; pored pripadnika dvanaest naroda u sklopu Monarhije i pojedinih pripadnici c. i kr. Mornarice hrvatskoga podrijetla uspješno su doprinosili njezinu razvoju na području brodogradnje (inženjer Gjuro Stipetić), medicine (mornarički liječnik dr. Mihovil Nazor), astronomije (Ivan Benko), Mornaričkog zrakoplovstva (Viktor Klobučar, Božidar Mažuranić) i kao zapovjednici (admiral Maksimilijan Njegovan, zapovjednik Mornarice 1917-18. g., kapetani bojnog broda Janko Vuković pl. Podkapelski, Vito Vončina, Dušan pl. Preradović i drugi). Oni svjedoče da je c. i kr. Mornarica sastavni dio pulske, istarske, hrvatske pomorske tradicije te da je ona pridonijela razvoju brodogradnje i pomorstva na istočnome Jadranu. Hrvatski književnik A. G. Matoš je 1912. godine tu Mornaricu nazivao „našom mornaricom“, a njezine pripadnike „braniocima obala“ istočnoga Jadrana (posebno imajući na umu Višku bitku), što je u hrvatskoj javnosti prije raspada Habsburške Monarhije bio prevladavajući stav.
Dr. Mičić i njezina obitelj uzorno obnavljaju i održavaju fortifikacijsku graditeljsku baštinu u kojoj je smješten Akvarij, koja je također vezana za spomenutu mornaričku baštinu; stoga smo uvjereni da će jednako uspješno urediti ovu zgradu i u njoj organizirati muzej koji će javnosti predstaviti ovu baštinu Pule i Hrvatske, koja jednako tako pripada i žiteljima Austrije i srednjoeuropskih država koje su nastale nakon raspada Habsburške Monarhije (Mađarske, Češke, Slovačke, Slovenije, Poljske, Ukrajine), čiji su preci bili pripadnici c. i kr. Mornarice ili su u njoj služili četverogodišnju vojnu obvezu.
Stoga smo uvjereni da će u budućem muzeju ta mornarička baština biti predstavljena primjereno višenacionalnomu karakteru Habsburške Monarhije, za koju istarski književnik Fulvio Tomizza ističe da je bila cijenjena „zbog svoje velike ujedinjujuće snage, zbog velika poštovanja prema drugome, prema manjinama, prema različitim narodima“.
